- krnj
- schartig, verstü'mmelt, unvollkommen, beschä'digt, abgehauen; k-i stožac Kegelstumpf m (-s, "-e)
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
krnj
Schlagen Sie auch in anderen Wörterbüchern nach:
krnj — kȑnj prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. kojemu je dio odbijen, oštećen [krnji zub] 2. koji je ostao nedovršen [krnji tekst]; nepotpun SINTAGMA krnja rečenica gram. rečenica bez izrečenog konstitutivnog dijela (subjekta ili predikata); krnji… … Hrvatski jezični portal
okrnjiti — okŕnjiti (što) svrš. <prez. òkr̄njīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òkr̄njen> DEFINICIJA malo odlomiti, odvojiti dio od cjeline, tako da ostane krnj, oštećen, učiniti krnjim ETIMOLOGIJA o (b) + v. krnj … Hrvatski jezični portal
krnjav — kȑnjav prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji ima krnju, koji ima rupu od truljenja, koji je krnj [krnjav zub] 2. koji je udarcem ili dužom uporabom oštećen, ob. na rubovima ili bridovima [krnjava čaša; krnjav lončić]; otkrhnut ETIMOLOGIJA vidi… … Hrvatski jezični portal
elìpsast — prid. 〈odr. ī〉 koji ima osobine elipse: a. {{001f}}koji je jajolik; ovalan, eliptičan b. {{001f}}koji je sažet; skraćen, krnj ∆ {{001f}}∼e galaktike astron. poseban oblik galaktika, sastoje se od starih crvenih zvijezda i sadrže vrlo malo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȑnjav — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji ima krnju, koji ima rupu od truljenja, koji je krnj [∼ zub] 2. {{001f}}koji je udarcem ili dužom uporabom oštećen, ob. na rubovima ili bridovima [∼a čaša; ∼ lončić]; otkrhnut … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
okŕnjiti — (što) svrš. 〈prez. òkr̄njīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òkr̄njen〉 malo odlomiti, odvojiti dio od cjeline, tako da ostane krnj, oštećen, učiniti krnjim … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
polòvičan — prid. 〈odr. čnī〉 koji je nepotpun, suzdržan, napola obavljen, krnj [∼ uspjeh] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
škȑbav — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}oštećen, krnj (o zubu) 2. {{001f}}koji ima okrnjene ili prorijeđene zube, koji je bez zuba ili bez kojeg zuba (o čovjeku i životinji); krezav, krezub … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
skrnaviti — skrnáviti (što) nesvrš. <prez. skr̀nāvīm, pril. sad. vēći, gl. im. vljēnje> DEFINICIJA nagrđivati, uništavati, ponižavati nešto uzvišeno ili sveto, činiti svetogrđe [skrnaviti grobove] ETIMOLOGIJA s (a) + v. krnaviti, krnj … Hrvatski jezični portal
škrbav — škȑbav prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. oštećen, krnj (o zubu) 2. koji ima okrnjene ili prorijeđene zube, koji je bez zuba ili bez kojeg zuba (o čovjeku i životinji); krezav, krezub ETIMOLOGIJA vidi škrba … Hrvatski jezični portal
štrb — štȓb prid. <odr. ī> DEFINICIJA zast. krnj, kljast, nepotpun ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Štŕbac (1480, Knin, S Dalmacija, Zagreb, Dvor, Osijek), Štȑbāk (Podravska Slatina, Zagreb), Štȑbān (Zagreb, Novska, Ivanić Grad), Štŕbe (Dubrovnik,… … Hrvatski jezični portal
